A kako sam uopće ušla u „kvartovsku” priču?
Pretpostavljam – svatko tko je nekad u svom životu započinjao svoj posao, tko se uspio „bezglavo” strmoglaviti u domaće poduzetničke vode, koje su sve samo ne mirnog i lakog toka, taj se i bezbroj puta zapitao: zašto je to kod nas taaaaako teško i komplicirano?!
Vrlo malo podataka i vrlo oskudne informacije vam netko upućen u problematiku uopće može dati. Morate pokucati na bezbroj vrata, pa i nekoliko puta, kako bi vam se određeni problem razjasnio.
No, sve vam je to ionako i predobro poznato. Ukoliko niste dosljedni, strpljivi i uporni, badava vam trud! Dok neki…..sve dobiju „na pladnju”. A ja, iskreno – ne pripadam ovoj drugoj skupini „povlaštenih”. Ali, mogu vam reći: i nije mi žao! Jer sam SAMA: svojim rukama, svojom glavom i svojim idejama krenula u poslovnu avanturu života, koju i dan danas živim punim jedrima – svjesno i savjesno. I svaki novi dan mi je novi izazov. Koji se iz dana u dan preokreće, prevrće, kotrlja, zapinje, škripi, lebdi, klizi, usporava, strmoglavljuje….Ima svoj vlastiti tempo, no jedno je sigurno: ne stoji i nije mu dosadno!
Uza sve poteškoće, sve loše dane, znam sigurno da će uvijek biti puno divnih ljudi na mojoj strani. Uz sve njih sam zaista uspjela započeti ovaj posao, na ovoj lokaciji i u ovo (ultra-nesigurno) vrijeme, koje nas doslovce – nemilice „guta”….kao zloguki Titan Kron svoju dječicu.
A moje susjedstvo….prihvatili su me također i svi moji dragi vrijedni obrtnici: frizerke, šnajderice, prodavačice, slastičarke i puno drugih dragih susjeda umirovljenika, koji svi rado dođu u moj bistro, pa makar samo na „čašicu” razgovora. Ili malu finu, mirisnu kavicu koja oboji svačije tmurno jutro. Ili šalicu vrućeg biljnog čaja sa žličicom najboljeg meda na svijetu (meda kojeg rade moje vrijedne pčelice!)…….Ili toplu frišku povrtnu krem juhicu, jer im se baš nije dalo ništa taj dan kuhat.
I uvijek svi izađu dobrog raspoloženja, iako je tmuran, možda i kišan ili sparan dan, ali svak se malo okrijepi. Pićem, hranom, ili pričom. Neizostavno se čuje i pokoji novi ili stari vic, dnevne novice, ili se pak pošteno jedni drugima izjadamo zbog: visokih cijena u dućanu, novih prometnih pravila, poskupljenja energenata ili predstojećih izbora….
I tako, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec....I prođu godine!
Sve se mijenja, ali i sve ostaje isto: ljudska potreba za socijalnim kontaktom, za toplom riječi, za trunkom razumijevanja. A gdje ćete to najjednostavnije i najpotpunije naći, doli u vašem „kvartovskom” malom, ugodnom nepretencioznom bistrou. (Znate na koji mislim, zar ne?)
I, kao što London ima svoj Notting Hill, Beč Neubau, Pariz Montmartre, i tako redom, da ne nabrajam, jer svaki europski grad (da ostanemo na Starom kontinentu) ima svoj neki lijepi, ugodni, autentični kvart sa šarolikom plejadom kafića, pubova, bistroa i inih šarmantnih lokala u kojima se uz dobro jelo, piće ili kavu sa nekom slasticom, uvijek možete odmoriti i ugodno provesti slobodno vrijeme. Sami sa sobom ili u društvu sa svojim odabranikom, najboljim prijateljima, ili pak uz obiteljsko neformalno druženje. A svako druženje uvijek je ljepše (i ugodnije) uz tanjur i čašu!
