Dok je još bio prvi lock-down – za vrijeme nemilosrdnog haranja COVID-19, kao i postpotresnog perioda sumanute panike koja je zahvatila Zagreb, ja sam boravila u svojoj obiteljskoj kući u Rastokama. Moji bližnji: roditelji i djeca, su bili na sigurnom, zbrinuti i (Hvala Bogu!) zdravi. A ja sam radila svoj tadašnji posao, na daljinu. Uživala u svakom prekrasnom proljetnom danu, u zelenilu probuđenog proljeća. Svako jutro sam se budila sa cvrkutom razdraganih ptica i lijegala uz žablji kreket i svjetlucanje krijesnica uzduž živice….

I (ponovno!) bi me preplavile bezbrojne misli iz najdubljih kutaka moje podsvijesti.

I (ponovno!) bi mi duša dozivala potisnute ideje o vlastitom „biznisu”.

I (ponovno!) bi mi se u sjećanje vraćala atmosfera iz Španjolske…..

I onda sudbinsko pitanje: da li da krenem, da li je to neki znak za mene, da barem pokušam, pa kud puklo – da puklo?

Zbilja – ne mogu reći niti da sam imala (bogznakakve) novce, niti jasno definiranu ideju – jer sve je još bilo u magli, a poslovni plan mi je bila velika (zastrašujuća) nepoznanica….Samo da napomenem da apsolutno nikakvog prethodnog iskustva niti u poduzetništvu, niti u ugostiteljstvu, a niti u trgovini do tada nisam imala….

Ali – IMALA SAM CILJ!

malo-po-malo

Moja početna blijeda ideja je tijekom tog bezumnog globalnog kaosa iz dana u dan jačala i postepeno dobivala prave konture, prave boje i zadovoljavajući oblik. Moje okruženje, moja djedovina, moji prijatelji i poznanici iz djetinjstva više nisu bili marginalni likovi, već pravi ljudi sa kojima sam (ponovno!) nakon dugo vremena uspostavila kontakt i povezala se.

Ideja da se u Zagrebu otvori mali lokal sa domaćim proizvodima i nije nešto senzacionalno novo, međutim, meni se takva ideja „uvukla pod kožu”, te je svaki naredni korak vodio naprijed u tom smjeru.

….i rodila se: „Rastočanka”! Dućan i kušaona domaćih proizvoda, uglavnom iz Korduna i Like. Jer – željela sam da se na istom mjestu mogu kupiti domaći proizvodi, koji se ujedno tamo mogu i isprobati.

Tako sam mogla – napokon, “izaći iz okvira” ustaljenih poslovnih obrazaca: primjerenih ili “neprimjerenih” poduzetničkih poteza jedne fakultetski educirane arhitektice. I odjednom, ali zaista – srcem odabranog budućeg scenarija koji mi svaki dan donosi nešto moje, jedinstveno, sam uspjela objediniti svoju ljubav prema kulinarstvu, ljubav prema lokalnoj zajednici i ljubav prema domaćoj kvalitetnoj zdravoj hrani. Kao i svoju vječitu ljubav prema ugodnom interijeru!